Kirurško–ortodontsko liječenje retiniranih i impaktiranih maksilarnih očnjaka

U retinirane i impaktirane zube spadaju oni zubi koji su se potpuno formirali unutar kosti, ali iz nekih razloga nisu iznikli na svojem mjestu, niti na bilo kojem drugom mjestu unutar ili izvan zubnog luka. I dok impaktirani zubi ne mogu izniknuti zbog mehaničke zapreke, retinirani zubi nisu nikli zbog drugih razloga koji u pozadini nemaju mehaničku zapreku. Tu posebno mjesto zauzimaju očnjaci jer su s vojom morfologijom i funkcijom jedinstveni zubi orofacijalne regije. Njihov položaj u zubnom nizu između prednjeg i stražnjeg segmenta pridonosi kako dobroj estetici zubnog luka, tako i dobroj cjelokupnoj facijalnoj estetici. Poznato je da od svih trajnih zuba imaju najduži razvojni put, najmasivniji i najduži korijen, najmanju sklonost karijesu, rijetko nedostaju, ali su zato često retinirani ili impaktirani. Neizniklim očnjacima bavili su se mnogi ortodonti. Tako Blum davne 1923 godine u svojem istraživanju spominje 190 impaktiranih zuba, od kojih je 47,8% maksilarnih očnjaka. U svojem istraživanju Thilander i Mossei 1994 godine registriraju učestalost maksilarnih očnjaka od 2,2% slučajeva, pri čemu je učestalost kod djevojčica dva puta veća. Bilateralno impaktirani očnjaci pojavili su se u 8% slučajeva, a položaj impaktiranog maksilarnog očnjaka bio je češći palatinalno nego labijalno i to dva do tri puta.

 

 

Etiologija

Uzroci impaktiranih očnjaka mogu biti opći gdje se spominje nasljedna predispozicija, endokrine disfunkcije, rahitis. Impakcije se javljaju češće kod pacijenata s orofacijalnim digitalnimom sindrom, te rascjepom usnice i nepca. Impakcija maksilarnog očnjaka češće je posljedica lokalnih faktora kao što su perzistentni mliječni prethodnika, nedostatak prostora uslijed preranog gubitka mliječnog prethodnika, prekobrojni zub, ankiloze, postojeće folikularne ciste, sklerotična alveolarna kost koja pokriva zub, odnosno zadebljala i fibrozna postekstrakcijska ili posttraumatska mukoza. Jedan od značajnijih etioloških faktora impakcije maksilarnom očnjaka je nedostatak maksilarnog lateralnog sjekutića kao i varijacije u njegovoj veličini, obliku i vremenu formiranja korijena. Posljedica svega toga može biti ektopično nicanje, koje može rezultirati i resorpcijom korijena lateralnog sjekutića. Retinirani očnjaci nisu niknuti zbog predubokog ili krivog položaja zubnog zametka, pogrešnog smjera u nicanju, te patoloških procesa koji oštećuju zametak ili zub.

Dijagnostika i liječenje

U svakodnevnoj praksi neiznikli očnjaci se uglavnom kasno dijagnosticiraju, jer pacijenti nisu ni svjesni da imaju impakciju ili retenciju. Izostaje bol, oteklina, nelagoda, pa se stoga ne žale doktoru dentalne medicine. Zbog prisutnog mliječnog očnjaka pacijenti često nemaju osjećaj nedostatka zuba. Najveći broj neizniklih očnjaka otkrije se tek stomatološkim pregledom. Prisutnost mliječnog očnjaka uz izostanak erupcije trajnog očnjaka poslije 15-te godine života upućuje na impakciju ili retenciju očnjaka. Prisutni simptomi kao posljedica neizniklog očnjaka, rengenološki nalaz i potenciranje ortodontskih anomalija ključni su čimbenici koji određuju liječenje impaktiranih očnjaka. Ako se odlučimo za kirurško – ortodontsko liječenje neizniklih očnjaka ortodont mora procjeniti da li ima dovoljno prostora za uvrštavanje očnjaka u zubni niz, i provesti točnu dijagnostiku neizniklog očnjaka u sagitalnom, transverzalnom i vertikalnom pravcu. Danas znamo da je palatinalna impakcija češća od labijalne u omjeru 3:1. Prema istraživanju Jacobsa kod 85% palatinalno smještenih impaktiranih očnjaka ima dovoljno prostora za erupciju u zubni luk, nasuprot samo 17% labijalno smještenih očnjaka. I dok labijalno retiniran očnjak može niknuti sam, to se izuzetno rijetko događa s palatinalno položenim očnjakom bez kirurške intervencije, što se dovodi u vezu s debljinom palatinalne kosti i čvrstoćom palatinalne sluznice. Impaktirani očnjaci ne mogu niknuti sami ako im se ne ukloni mehanička zapreka. Prema Eriksonu i Kuroltu ortodont može sa preciznošću od 92% procijeniti položaj očnjaka samo na temelju retroalveolarne ili ortopan snimke, a odnos očnjaka prema lateralnom sjekutiću samo u 37% slučajeva na temelju istih rtg snimaka. Precizniju informaciju dobit ćemo zagriznom snimkom okluzije ili još bolje 3D snimkom. Određivanje položaja impaktiranog ili retiniranog očnjaka bitno je i zbog određivanja potrebe kirurške intervencije i procjene uspješnosti ortodontskog liječenja. Prognoza uspješnosti ortodontskog izvlačenja očnjaka direktno ovisi o njegovom položaju. Što je neiznikli očnjak postavljen horizontalnije, medijalnije i dalje od okluzalne ravnine uspješnost liječenja je manja.

Pročitajte cijeli članak ovdje

Literatura:

Proffi t WR, Fields HW Jr.Sarver DM.: Ortodoncija prijevod 4 izdanja.Naklada Slap 2009
Becker A.: The Orthodontic Treatment of Impacted Teeth. Martin Dunitz 1998
Šašić.M: Treatment of impacted Maxilary canines.EOS 1999
Vidaković R, Šlaj M: Impaktirani zubi. Hrvatski stomatološki vjesnik 1-2007